Ja se izvinjavam stvarno jer nisam toliko dugo postovala, evo sad cu opet redovno =D raspust je =D ako vam se svidi naravno =D i zelim da zahvalim svima koji su citali do sad i kojima se svidelo ili ako im se nije svidelo - sto su utrosili svoje vreme na moj rad. =D Fala puno =D Mnogo mi znaci svaki vas komentar =D
XIV CHAPPY
Angelus P.O.V.
“Mhhmmm…” Promrmljala sam protezuci se na krevetu. Pored mene se nalazilo nesto toplo pa sam se zbila uz to. Neko se nakasljao, otvorila sam oci. Bio je to Damon. “Oh, izvini…”
“Mislio sam da nikada neces ustati…” Rekao je posmatrajuci me, pocrvenela sam.
“Fala ti… Ne mozes da zamislis koliki je ono bio bol…” Prisetila sam se, svako vlakno mojih misica kao da se polako odvajalo, kao da sam gorela… Protresla sam glavu. “Koliko je sati?”
“Oko 8 ujutru…” Rekao je uzdignuvsi se na stranu i naslonivsi se na ruku.
“Spavala sam celu noc?” Rekoh u neverici.
“Spavala si celu nedelju.” Prevrnuo je ocima. “Sinoc sam zaspao ovde, ocekivao sam da se probudis vec jednom.”
“Izvini..” Opet je prevrnuo ocima, a zatim je poceo da se poigrava sa mojom kosom.
“Zasto nisi ustala odmah? Zar ne bi trebala da se brzo oporavljas?”
“Mlada sam, a i ljudska krv je u pitanju… To je kao tebi vrbena, samo ona mnogo duze ostaje u mom sistemu.” Sela sam, gledao me je u oci. “Gladna sam.”
“Ne ocekujes moju krv, zar ne?” Nakrivila sam glavu. “Ne…” Pruzila sam svoju ruku zauzvrat. Osmehnuo se. Kada smo zavrsili sa ispijanjem krvi osetila sam se mnogo bolje, ustala sam i protegnula se. Vampirska krv mi je davala ogromnu moc, kao i moja krv njemu. Videla sam moc, koja kao da je izbijala iz njega. “Elena bi trebala uskoro da dodje…” Promrmljao je.
“Dolazila je ovde?” Upitala sam pomalo srecno, izasli smo napolje.
“Visila je ovde svaki dan, rekao sam joj da ide malo svojoj kuci. Ona i Stefan… Toliki naboj emocija i romantike na jednom mestu.. Prosto mi dodje da-“ Prekinula sam ga.
“Povratis, znam na sta mislis.” Rekoh posmatrajuci okolinu, sela sam dole. Seo je do mene posmatrajuci me, pravila sam se da ne vidim da me proucava.
“Sta sada?” Upitao me je ocigledno ne mogavsi da sakrije svoju znatizelju.
“Sta sada?” Ponovila sam pitanje pogledavsi ga delimicno zbunjeno.
“Pa sada kada si Morpheus… Sta sada?”
“Pa predpostavljam da cu ziveti ovde ukoliko vam to ne smeta.”
“Koliko je to sigurno?”
“Apsolutno si siguran, osigurao si sebe time sto nisi pokusao da me ubijes.”
“Angie!” Cula sam vrisak I pogledavsi videla Elenu i Stefana. Nadljudskom brzinom potrcala sam ka Eleni ali Stefan je stao izmedju, pa sam udarila u njega. Zarezala sam.
“Skloni se Stefane.” Medjutim on me je samo gledao u oci. “Necu je povrediti.” Primetila sam da gleda ka Damonu, koji je polako dolazio.
“Nece joj nista Stefane.” Stefan se pomerio, zarezala sam na njega i zagrlila Elenu, koja je stajala izbezumljena.
“Oh, Angie! Zabrinula sam se jako!”
“U redu je Elena…” Rekla sam grleci je lagano. “Sta se desavalo dok sam spavala?”
Elena P.O.V.
Jaoj, mnogo toga Angie… Od toga da je Stefan imao problema sa ljudskom krvi, do toga da je ujak John dosao ovamo. Pomislih, sta reci na ovo pitanje, kada ima toliko toga da se odgovori?
“Uhh… Dosta toga, ali sad je sve reseno. Ujak John je dosao…” Rekoh gledajuci je, prolepsala se mnogo… Ali nekako delovala je i zastrasujuce, njene oci boje kestena delovale su blago, ali na ovu informaciju blago su potamnele. “Sta je bilo Angel?”
“Nista.” Rekla je medjutim njene oci bile su skoro crne. Odmakla se od mene ugrizavsi se za usnu. “Ja… Damone?” Rekla je i okrenula se ka njemu. Gledala je kroz njega, kako mi se cinilo, kao da ga nije videla.
“Sta se desilo?” Videla sam kako mu se zenice sire dok posmatra promene na licu od Angelus, Stefan je stao ispred mene, kako bi me zastitio. Damon je staio ruke na Ramonino lice, ona se okrenula i pogledala ka Stefanu i meni. Izvila je gornju usnu pokazujuci zube i zarezavsi na nas, oci su joj bile potpuno crne, nisam mogla da razaznam zenicu. Blago se povila, a Stefan me je polako gurao unazad, pokusavajuci da deluje smireno i neagresivno kako je ne bi nadrazio. Ali ja sam samo posmatrala njeno lice, njene crne oci, rumene obraze pod naletom krvi i izvijene usne koje su otkrivale zube dovoljno cvrste da pregrizu i celik, kao da nije nista. Damon joj je stavio ruku na koren kicme, gledajuci u Stefana sirom rasirenih ociju. Ramona se ispravila i oci su joj polako posvetljivale, dokle god je on drzao ruku na korenu njene kicme. Okrenula se ka Damonu i prosaptala nesto ispod daha. Stefan je izgleda to cuo, posto je odmah uzeo mene u ruke i poceo da trci. Brze nego sto sam uspela da registrujem gde se nalazim, cula sam skripu i shvatila da je upalio auto i da idemo nekud.
“Sta?” Pogledao me je u oci.
“Bice u redu, samo neces joj prilaziti bar jos 2 nedelje.”
“Ne razumem… Zasto se tako ponela? Sta sam rekla?”
“Ona… Nije rezala na tebe.” Tiho je rekao.