Da promenimo malo atmosferu =P Hope you like it =3
U sl chappy ide jedan flashback
Ramonino secanje.
XXI CHAPPY
“Damone, nije ono sto mislis…” Krenula sam da se izvadim.
“Sta se dogodilo sa tvojom odecom?” Podigao je obrvu. "Vrlo providno, moram reci."
“O cemu pricas?” Upitala sam skroz zbunjena.
“Ajde, znam da si bila sa onim klincem.” Vilica mi je pala dole od olaksanja. Manje od delica sekunde trebalo mu je da se stvori pored mene. Pomirisao je. “Muski sampon? Muska odeca?”
“Dobro, bila sam kod Rua.” Priznala sam sa olakanjem, sto nije osetio njen miris.
“Klinac je premasio moja ocekivanja priznajem.” Rekao je gledajuci u mene.
“Sta?” Tad sam shvatila na sta misli. “Ne, ne, ne! Ru mi je najbolji drug.” Ignorisao je.
“A mislio sam da su mu fore bas glupe.” Posmatrao me je razmisljajuci i govoreci vise sebi nego meni.
“Halo? Nije to sto-” I dalje je odrzavao svoj monolog, dok sam ja bespomocno pokusavala da objasnim.
“Mada ko zna, sta kod koga prolazi. Mozda kod tebe bas to-” Prisla sam i lupila mu samar. “Moras da prestanes da delis samare.” Protrljao je obraz gledajuci ka meni.
“Znas… Dobila sam ideju.” Rekla sam detinjasto se priblizivsi.
“Da?” Upitao je pogledavisi ka meni, zacudjen mojom prmenom rapolozenja.
“Htela bih da odemo na jedno mesto.” Tiho i zagonetno, pokusala sam da ga zainteresujem.
“Kao na primer...” Poceo je, ocekujuci odgovor.
“To je tajno mesto. Pa mislila sam ovih par dana, do Dana Osnivaca da odemo tamo, da kampujemo.”
“Kampujemo?” Prisao je, primakavi me jos vise vratima.
“Mhm…” Klimnula sam glavom. Posmatrala sam njegove zenice kako saraju mojim licem. Plavo-srebrne oci koncentrisale su se na moje, fiksirajuci ih. “Da ne bude dosadno.” Promrmljala sam, pomalo smuceno. Setila sam se Katarine, moram se osvestiti, ali tesko je... Njegov dah, pogled koji fiksira, blizina... Srce mi je brze udaralo, na tren kada bi osetila njegov dah, ukocila bih se i srce bi poskocilo, a onda bi krenulo da lupa nenormalnom brzinom.
“Znas, moze i ovde da bude interesantno.” Govorio je tiho, opcinjujuce, skoro ne pomerajuci usne. Sklonio mi je kosu sa sa lica, pomerivsi je nazad tako da mi otkrije vrat. Nezno je presao prstima preko njega. Mogla sam da osetim njegov dah, dok je pricao opcinjavajuci me. “Nije kampovanje potrebno.” Sada sam se nalazila skroz uz vrata gledajuci u njegove oci kako me fiksiraju na mestu. Nikada se nisam osecala manjom, a ni vise pod njegovim uticajem.
Damon P.O.V.
Posmatrao sam njene tople obraze, koji su bili crveni od naleta krvi. Donja usna joj je drhtala, dok me je posmatrala, nije se usudjivala da pogleda igde drugde, sem u moje oci. Ako vec igra neku igru u kojoj se i ja nalazim, onda imam pravo da uzivam. Uhvatio sam joj zglobove ruku, podigavi ih iznad njene glave. Video sam u njenim ocima istu zelju, ali izgledalo je i kao da se bori.
“Damone, ne bi trebalo. Ima mnogo razloga, uostalom ti si vampir, a ja mopheus, ti si kro-” Jedini nacin na koji sam mogao da pomislim, da je ucutkam bio je poljubac. Na moje iznenadjenje uzvratila je istom merom cak i vatrenije. Iznenadilo me je kada je krenula da uzvraca poljubac nazad, nisam ocekivao, ali sam se negde duboko u sebi i... nadao? Ali to nije vazno, nisam imao vremena da razmisljam, imao dam vremena samo za nju. Krenula je da se nadmece sa mnom, pribivsi se uz mene, ona me je okrenula tako da sam sada ja bio uz vrata, mogao sam da osetim da se smesi. Uhvatio sam je za struk odigavsi je od zemlje, rukama me je obgrlila. Zajedno kretali smo se po kuci, nesvesno ruseci stvari okolo. U trenutku ona bi preuzela autoritet, onda bih ja vodio. Ali strast, pozuda, zelja nisu popustali. Telefon je poceo da zvoni, ali ona ga je samo uzela iz mog dzepa i smrskala medju svojim rukama. Svidelo mi se to sto je umela da uziva i sto nije znala granicu. Natavio sam jos grublje, dok smo se sve vise vrteli okolo, zanemario sam zvukove lomljave.
~~~Za to vreme~~~
Elena P.O.V.
"Ne javlja se." Rekao je posmatrajuci u telefon, pokusavao je opet da pozove. "Nedostupno, iskljucio je telefon." Besneo je.
"Sigurno su u redu, Stefane. Ramona ga ne bi povredila." Rekla sam, uhvativsi se za glavu. Stefan je sada zvao nju.
"Zvoni." Rekao je cupkajuci nogom iscekujuci. Frknuo je besno gledajuci u telefon. "I ona mi je odbila poziv."
"Da im se oboma nije nesto desilo?" Upitala sam sad vec delimicno uznemirena. Stefan je sada napravio sigurnu facu, ali znala sam da to radi samo da bi me opustio. Ni on nije bio siguran.
"Ne brini Elena, znaju da se staraju o sebi." Stefan me je nezno zagrlio i poljubio, pokusavajuci da me utesi. "Siguran sam da joj Damon pomaze oko kontrole." Uzela sam telefon i pocela da kuckam poruku.
"Valjda si u pravu, ipak poslacu nekog da proveri."
~~~Nazad Slavatore kuci~~~
Ru P.O.V.
Stigla mi je poruka od Elene, da odem do imanja vampira i proverim zato se Angie ne javlja. Nije mi trebalo dugo da se nadjem tamo, ali kada sam se nasao u blizini mogao sam jasno da cujem zvuke lomljave i rusenja. Nisam mario za to da li ce Damon saznati vise za to da nisam covek, uleteo sam unutra. Valjda nije izgbila kontrolu.
"Angie!?" Dreknuo sam, ali kada sam usao u kucu shvatio sam da sam pogresio. Gledao sam okolo, kuca je bila u opstem haosu, a Angie i Damon su pripojeni jedno uz drugo vrteli se po kuci, ocigledno nesvesni nereda koji su napravili. Ocigledno je izgubila kontrolu, ali.. ne onu za koju sam se bojao. Nesto me je brobolo iznutra dok sam ih posmatrao, bio je to cudan osecaj. Oboje su stali i pogledali me. Damon je promenio facu prikazavsi svoju vampirsku stranu i krenuo je na mene, ali sam ga zaustavio.
"St-" Krenuo je, ali sam ga odgurnuo od sebe. Angie je pocrvenela, dosavsi do mene.
"Sta ti trazis ovde?" Upitala je, otezano disuci.
"Izvini sto te prekidam u svom..." Pokusao sam rukom da je podstaknem da mi da odgovor al posto nije, nastavio sam. "...sta god da je bilo." Rekao sam, a Damon se priblizio. "Ne okusavaj Damone, nisam ni vampir ni morpheus, stariji sam od tebe 3 milenijuma, ni Angie ne moze da me ubije, tako da ne mozes ni ti." Rekao sam i dalje gledajuci u Angie.
"Sta si ti?" Ubacio se, ali ja sam i dalje posmtrao Angie.
Kao do juce da si bila mala i... Pa mala! I sad dodjem ovde i vidim te kako pravis haos vatajuci vampira? Okrenula se okolo.
Elena je rekla da se nisi javila..."O Boze..." Promrmljala je gledajuci okolo.
Angelus P.O.V.
Posmatrala sam haos oko sebe posramljeno, totalno sam izgubila kontrolu. A ni Damon mi nije pomogao da se kontrolisem. Bilo je samo kao eksplozija. Izgledao je ponosno na sebe, pomalo argantno, dok je gledao prema Ruu, ipak primetila sam i delimicnu nelagodu na njegovom licu. Navikao je da bude najjaci, da ima sve konce u ruci, a sada se nalazi sa dva potpuno drugacija i mocnija stvorenja pored sebe. "Damone, Ru je na nasoj trani, radi protiv Katherine." Promrmljala sam. "On nije pretnja." Rekla sam osecajuci Ruov besan pogled na sebi. Za mene nikada nije bio pretnja, ali je voleo kada drugi strepe od njega. Damon je klimnuo glavom posmatrajuci i dalje sa nelagodom.
"Dakle nije drug iz odeljenja."
"Ne." Promrmljala sam, odvukavsi Rua u stranu. Pogledala sam ga polu besno polu upitno.
Rekao sam ti da je Elena brinula. Uostalom Katarina je u pravu, bice ti teze ako buds nesto osecala prema njima Angie. Znam da ti je Damon krotitelj ali moras da se obuzdas, posle svega nece nam korisiti, ako ti neces moci da ga zrtvujes. Znala sam da je u pravu, ali jednostavno nisam mogla sa tim da se pomirim.
Znam na sta mislis, ali ne postoji drugi nacin, izuzev ukoliko ne zelis da ubijemo Katarinu. Odmahnula sam glavom. Mora da postoji drugi nacin. Zagrlio me je uz sebe i poljubio mi teme protrljajuci mi rukom ledja, znao je da se tako osecam najsigurnije. Ali sada nisam bila sigurna, opet sam strepela, ta nervoza kidala mi je stomak. "Damone, ja... Moram na cas sa Ruom da odem. Ja doci cu kasnije." Rekla sam, a on me je gledao zbunjeno. Prisla sam mu zagrlivsi ga. "Nemoj da brines, ima jedan problemcic koji moram da resim." Poljubila sam ga nezno, dugo... Bio je zbunjen mojom neznoscu, on nije po prirodi nezan. Okrenula sam se i izasla sa Ruom.
~~~Kod Rua kuci~~~
Ru P.O.V.
"Sta je ono bilo?" Upitao je gledajuci ka meni unezvereno.
"Ja... Izgubila sam kotrolu na tren i..." Mogla sam da osetim kako crvenim.
"Angie, kad si se upetljala vec sa Katarinom, resicemo ovo i posle ce sve biti u redu." Rekao je nezno, gledajuci me sa simpatijom. Nikada nije mogao da odoli mom nespretnom crvenilu.
"Sta cu reci sad Damonu?"
"Prijatelji." Promrmljao je nekako tesko.
"Da..." Rekla sam pomalo odsutno. Nisam smela da dopustim da se ovo desi. Nisam smela da se vezem za Damona. Bolela je sama pomisao.
"O njemu razmisljas?" Upitao je pomalo agresivno Ru. Klimnula sam glavom. Udario je rukom besno u zid pored probivsi ga. Sklonila sam se u stranu, gledajuci zapanjeno. Nikada nisam videla Rua agresivnog u mojoj blizini. "Cuvao sam te Angie, brinuo o tebi, voleo te." Srusio je zid, knedla u grlu mi je zastala dok sam posmatrala. "I zato kao tvoj pravi prijatelj, koji te voli smatram da ne mogu da dopustim ovako nesto. Lavada nece jos doci, ali i ona bi ovo ucinila kao i ja. Terati te da patis... Zavolela si ga Angie, vidim to. Ne znas koliko boli propala ljubav, a to nece doziveti. Ne zbog najsamozivijeg stvora koji je ikad postojao!"
"Ru, ja..." Faca mu se promenila. Oci su mu bile skroz crne, zajedno sa beonjacama, vilica mu je dobila cvrsci oblik lica, a kad je progovorio videla sam ogromne ocnjake. "Ne, Ru!" Dreknula sam, bio je u fazi promene.
"Ubicu Katarinu, Ramona."