Sorry na zakašnjenu,imali smo malih tehničkih problema sa nastavakom
.
Nadam se da će vam se svidjeti:
"Čekaj ti njega poznaješ?",upitao je Damon iznenađeno.
Podignuo je obrvu i iz izraza zaprepaštenja,nasmijao se.
"Pa to je super,mislim, već kako vidim ,dovoljno se mrzite i problem riješen.Nije bilo potrebe da vas upoznajem i okrećem ,jedno protiv drugoga."
Elena ga je ošinula pogledom,a onda stala između mene i Masona:"Jenna je u kući,ne ovdje."
"Ja ne želim probleme,ona je prva počela.",rekao je Mason uperivši prst u mene.
"Ne bih imao,da si prije pet godina,samo nastavio svoj put,a ne petljao se sa mnom",rekla sam ljuto.
Maknula sam Elenu u stranu i prišla Masonu:"A onda si kao kukavica pobjegao".
"Šta sam trebao,ostati,znam dovoljno dobro kakva si kada se naljutiš,a još kada u to uključimo da si vampir-veštica,najpametnije je,kloniti te se."
"Veoma se dobro poznajete",rekao je Damon sa smiješkom,a onda kada je shvatio šta je Mason rekao,zaustavio nas:"čekaj,veštica,otkada si ti veštica?".
"Nisam.On izmišlja",rekla sam pokušavajući se izvući:"Laže!."
Alaric je samo posmatrao raspravu koja se dešavala u kuhinji.
"Sve je....wau šta se ovdje dešava?",upitala je Jenna ulazeći u kuhinji i zatekavši scenu.
Stajala sam licem u lice sa Masonom,kao da se spremamo za borbu,dok sam jednom rukom držala
Elenu kako se ne bi mješala,a Damon sa desne strane ,ne pokušavši nas zaustaviti.
"Ništa se ne dešava",rekla sam pustivši ruku i povlačeći se u nazada:"neko je upropastio dan."
Pogledala sam u Jennu i izvinula se,te otišla iz prostorije.
"Gdje ode?A baš smo trebale postati dobre drugarice",čula sam kako Jenny zbunjeno pita prisutne u kuhinji.
"Savršeno..samo mi je on trebao.....vukodlak sa pilećim mozgom",mrmljala sam za sebe idući u kući.
"Jesmo neraspoloženi,ako je zbog toga što sam se zabio sa tvojim autom u kuću,zaboravi,odneo sam ga na popravku",rekao je Erick nervozno ,kada sam ušla u kuću.
"Ma nije to...MOLIM šta si uradio?",upitala sam registrirajući zadnje riječi.
"Ups!!A nisi znala?",upitao je lažno sretan i lupio sebe po glavi.
"Nije važno Erick,pogodi ko se vratio u grad!".
"Nije važno...ok.dobro je prošlo",rekao je sa smiješkom.Ne da me se bojao jer sam jaka,već da neće izgubiti
moje prijateljstvo:"Neznam.Katherine,Isobel....?Ajde reci Bia?".
"Mason Lockwood",prošaptala sam kao psovku i prevrnula očima.
"Aaaa",rekao je nezadovoljno:"Ajde ne brini Bia,sve će biti uredu,znaš da ga možeš začas ubiti."
Namignuo mi je i pokušao da me oraspoloži:"uostalom to je dobro jer sada možeš.........".
"Bliži se pun mjesec",upala sam mu u riječi.
"....poginuti.To nije nikako dobro,veoma loše,a ja sam baš planirao proslaviti 156 rođendan."
On i njegov sarkazam.Uvijek je mislio loše,nikada nije bio optimista.Prijatelj koje će me umiriti,baš super.
"Da li si spreman pomoći mi?",upitala sam sa zadovoljnim smješkom,sjetivši se nečega.
"Na usluzi,gospodarice Bia.",rekao je i poklonio se.