LoveDamon wrote:Da li je citao neko?
Ja sam je videla u knjizari,htela sam da je kupim.
Pa me zanima neciji utisak,ako je citao?
Moja omiljena knjiga.
Knjigu ne mogu da opisem recima. Ako vi uspete, svaka vam cast. *.*
Smejala sam se, plakala, plakala i plakala uz knjigu. Ali nisam mogla da je ostavim.
Trenutak kada Smrt uzima duse svih onih koje Lizel voli. Kada ona kaze da voli Rudija. I taj njihov poljubac. Uzas. Strava. Tako mocno. Mnogo tuzno, ali je jaaaako uticalo na mene. Mislim da je ovo jedna od knjiga koje se ne zaboravljaju. Nikad.
Definitivno svi treba da je procitaju. A posebno oni koji misle da su svi Nemci isti. Apsolutno nisu!
Lizel je deo svih nas: deo koji voli da cita i sve daje za svoje knjige. Bila je toliko talentovana da je Smrt nosila njenu pricu sa sobom mnoogo godina. Toliko o tome.
Obozavala sam Rudijev i Lizelin odnos. Najbolji drugovi, a opet se vole. Koliko je Rudi zeleo da je poljubi. Na kraju, dobio je svoj poljubac, al tog poljupca ce se secati samo Lizel. Nazalost :'(
Hans, Lizelin otac. Prava vizija oca. Mnogo sam ga zavolela, kao i svaki lik iz knjige; Rozu, gradonačelnikovu ženu. SVE apsolutno.
Omiljeni moji citati.
“I have hated the words and I have loved them, and I hope I have made them right.” - najomiljeniji definitivno. Prelepo receno. Markusu se divim na nacinu na koji je srocio ovu knjigu. *.*
“In years to come, he would be a giver of bread, not a stealer – proof again of the contradictory human being. So much good, so much evil. Just add water.” - o Rudiju <3
“She slept a lot and didn’t dream, and on most occasions she was sorry to wake. Everything disappeared when she was asleep.” - kad je izgubila sve ljude koje je volela.
“I wanted to tell the book thief many things, about beauty and brutality. But what could I tell her about those things that she didn’t already know? I wanted to explain that I am constantly overestimating and underestimating the human race-that rarely do I ever simply estimate it. I wanted to ask her how the same thing could be so ugly and so glorious, and its words and stories so damning and brilliant.”
“If only she could be so oblivious again, to feel such love without knowing it, mistaking it for laughter and bread with only the scent of jam spread out on top of it” <3333
I, da. Da dodam. Nikad se nisam osetila zivlje nego kad sam citala ovu knjigu. Te emocije koje je pisac preneo na citaoca. Speachless.
