Sweet Concupiscence

Prica je zapravo o vampirima, shvatit cete sve kroz pricu, da ne razbijam zantizelju ovako (:


Nikada nisam bila zaljubljena. Bila sam voljena ali ja nikada zapravo nisam naucila voljeti. Nisam sigurna da li je problem bio u meni ili u drugim ljudima. Vjerovala sam da ljubav nije za mene. Da je to osjecaj koji je moguc, ali da ja zapravo I nemam vremena za to. I nikada se nisam ni trudila oko toga dok me krupnim, plavim ocima, nije pogledala moja sudbina. Tada kao da je citav svijet stao. Vise nisam postojala ja, nije bila Zemljina gravitacija ono sto me drzalo na zemlji, nije postojao vise nitko osim mene i njega. Moja svakodnevnica bila je fakultet, stan, grad i tako non-stop. Mogu reci da sam imala lijep, ali ne bas uzbudljiv zivot. Nikada zapravo nisam bila usamljena. U Los Angelesu bas i ne mozete biti usamljeni cak i da hocete. Trenutno nisam imala momka. Na moju srecu, a i nisam trazila nikog. Zeljela sam uzivti u zivotu. Osamnaesti Juli. Moj rodendan.Anastacia i ostale djevojke mi prireduju zabavu, za koju ja neznam ni gdje se odrzava. Ali ko mi je kriv. Sama sam im dopustila da to organizuju, a ni ja nemam zivaca. Trenutno sam se fokusirala na fakultet. Od iznimne vaznosti mi je da zavrsim i trecu godinu sa barem prosjekom devet. Ipak, ako zelim nesto postici u zivotu, moram se i potruditi. Courtney mi je spominjala da ce pozvati i neke decke na tulum, ali meni iskreno, bas i nije do toga. Mada ne bi bilo ni tako lose da imam nekog ko ce me na neki nacin i podrzavati, i ko ce mi praviti drustvo cesce nego sto ga prave moje prijateljice. Cak sta vise, to bi bilo super, jer ujedno bi mogao dolaziti i kod mene u stan, jer sam se preselila iz obiteljske kuce koja se nalazi u malenom predgradu Los Angelesa i preselila se u centar. Stanarina naravno nije nimalo mala, ali vrijedi. Fakultet mi je blize, posao, prijateljice i sve ostalo. Prije dva mjeseca prekinula sam sa Nathanom. On je ove godine zavrsio cetvrtu godinu medicinskog fakulteta, a ja sam kako kakva zaljubljena budala trcala za njim i vjerovala u sve sto kaze. Iako i nisam bila tako zaljubljena u njega, na neki nacin bio mi je jako bitan. Sve prijateljice su m igovorile da me vara, ali ja ipak nisam vjerovala. Uostalom, bilo mi je tesko i povjerovati da bi nakon tri mjeseca bio spreman uciniti tako nesto. No, istina me i nije zapravo toliko boljela koliko me boljelo to sto sam mu bez uslovno vjerovala. Kod mene vrijedi jedno. Ja uvijek moram biti u pravu, i drugo 'Nikada se ne prepustam osjecanjima'. Da, dva zlatna pravila sam zanemarila i prekrsila. Prije mjesec dana, kada se otvarao novi klub „The Gate“. Naravno pozvala sam Natta sa sobom, ali on nije mogao ici jer je morao da uci. Razumjela sam ga i nikada mu nisam prigovaral ni kada je morao uciti kod druga, ili ici na neka dodatna predavanja i slicne stvari jer sam i ja sama na neki nacin bila takva. Slozila sam se s njim da izademo sljedeci put, kao i uvijek, i krenula sa prijateljicama na otvaranje. Nakon ulaska u klub za oko mi je zapeo par koji je radio stvari koje nisu bile pa bas najpristojnije za javno mjesto. 'Cclaudia, pogledaj ono dvoje. Pa mislim zar neamju sobu, ili sta vec'. Prokomentarisala sam sa Claudiom. 'Da, stvarno. Bezobrazni su, i kako ih nije sramota. Ustvari to nije nesto bas lose, ali ovdje bas i nije fino.' Nasmijala se i nastavila piti svoj koktel. Par je stajao blizu WC-a, a nakon par pica, ne mozes pobjeci od prirode covjeka. 'Anastacia, bi li posla samnom do toaleta. Molim te.' 'Da, uredu. Ovdje bih ionako ostala zapravo sama. Courtney i Diane mi se cine prilicno zauzete.' Courtney i Diane su sebi nasle dcke, i naravno dosle su s njima. 'Da, i meni se cini tako.' Kada smo prolazile pored neprikladnog para, nisam mogla a da ne prokomentiram. 'Izvinite, ali ovo je javno mjesto. Nadite sebi sobu ili neko drugo mjesto, ali ovdje bas i nije fino raditi takve stvari.' Kada se visoki momak okrenuo, kao da me netko polio hladnom vodom. To je bio Nathan i njegova 'prijateljica'. Nisam mogla vjerovati, ali nikako. 'Nathan, pa..Ti. Ovo ne moze biti.' 'Chelsea, mogu ti objasniti, zaista.' 'Da, stvarno mi ne treba objasnjenje. Citavo vece gledam tvoje 'objasnjenje'. I da, cini mi se da ti praksa iz medicine zaista dobro ide.' Okrenula sam se i otisla. On me nije zanimao, ne vise. Nisam plakala, toliko ga i nisam voljela. Nisam zeljela otici iz kluba, on mi nije mogao pokvariti vece. Nakon sto sam se vratila iz toaleta, Nathana vise nije bilo. Laknulo mi je, barem ga nisam morala gledati citavu noc. Iako su djevojke, barem one slobodne, citavu noc bile samnom, nisam se osjecala slabom ili tuznom. Osjecala sam se jacom bas zbog toga sto je on uradio. Kuci smo se vratile oko tri sata. Nakon sto sam preslusala govornu postu, imala sam sta i cuti. Vecina poruka je bila od Nathana, ali ja ih nisam zeljela slusati. Bila sam i pre umorna, i ljuta. Jednostavno sam ih obrisala. On vise nije bio bitan, samo jos jedno zavrseno poglavlje mog zivota. I sada kada ga se sjetim nasmijem se. Nathan nije ruzan, naprotiv. Crn, atletski graden, popularan, sve sto pozelis. Sarmantan, fin i ljubazan, ali ipak na kraju pravi kreten. Prije neki dan sam ga vidjela, pozdravili smo se normalno, ali ipak nisam nista osjecala. Njega sam sada mogla nazvati prijateljem kojih je pun svijet. S njim sam prekinula u maju, i od tada sam slobodna. Ustvari, to je tako lijep osjecaj, neopisiv. Nitko ti ne govori sta da radis, sta smijes ili ne, mada ja niti jednom momku nisam dopustala da mi nareduje. Kada imas momka, samo si njegova, a kada si sama, malo neobaveznog flerta nije na odmet. Za pola sata Claudia i Anastacia trebaju doci po mene da idem kupiti haljinu za rodendan. Posljednjih dana kao da one slave rodendan, a ne ja. Da moje prijateljice nisu inzistirale da naprave zabavu, vjerovatno je ne bi ni bilo. Polako sam se spremala, kada m je zazvonio telefon. 'Da.' Podigla sam slusalicu. 'Chels, ja sam Adam.' Adam je moj stariji brat, a ujedno i jedini brat. Dugo godina mi je on bio najbolji prijatelj. Kada sam bila manja, uklapanje u sredinu mi nije bas islo, a nakon preseljenja u Los Angeles iz Chicaga, moje druzenje s djecom mojih godina je znatno opalo. I ostalo je tako sve do petog razreda kada sam upoznala Anastaciu koja se doselila iz Michigena. Vjerovatno se ni s njom ne bih pocela druziti da profesorica nije bas mene izabrala da joj pomognem da se uklopi i da joj pokazem skolu. U to vijeme bolje da ste me u pakao poslali, nego da ste mi rekli da nekom novom moram nesto pokazivati. Moji prijatelji iz razreda vec su navikli da se ja ni skim ne druzim, i ni s kim ne pricam. To je vec bilo uobicajeno i nakon prvog i drugg razreda i njihovih silnih pokusaja da se spriajtelje samnom, odustali su. Nisam ih krivila, bilo i je pomalo drago, jer ja sam imala neki svoj svijet i zivjela sam u njemu. Na moju srecu oslobodila sam se tog straha, i izasla iz svoje cahure. U pocetku nije bilo lagano. Moji roditelji su tu moju povucenost pripisivali promjeni sredine, ali ja se ne sjecam ni da sam u Chicagu imala puno priajtelja. Sjecam se samo jedne djevojcice iz zgrade u kojoj smo i mi zivjeli. Uvijek sam je smatrala najljepsom na svijetu. Imala je crnu kosu, koja je padala do polovice njenih leda. Izgledala je kao svila, a njene smede oci niakda nisa mvidjela tuzne, kada je hodala smjesila se, kada je pricala smjesila se. Nije bila povucena poput mene. Sada kada sam je se sjetila, bas me zanima sta je s njom. No, morala sam se vratiti razgovoru sa bratom. 'Sta je bilo Adame. Da li se nesto desilo?' 'Pa desilo se, ali ne ruzno. Nw ovo se definitivno ne moze nazvati ruznim.' Zvuci jako sretno, pitam se sta se desilo. 'Pa smijem li saznati o cemu se radi.' 'Preko telefona ne. Da li bi mogla doci danas do kuce mame i tate da vam svima saopstim jednu vaznu vijest.' 'Da, pa..Imam neke..' 'A ne, neces se ovaj put izvuci. Ionako nisi bila kod mame i tate skoro citavu vjecnost, a ni ja te nisam dugo vidjeo.' 'Joj dobro, doci cu. Za par minuta idem do grada, pa u koliko da dodem.' 'Mozes li oko pet.' 'Hmm, mislim da mogu, samo znas da se necu dugo zadrzati.' 'Da, znam, ali svejedno bit ce te lijepo vidjeti.' 'Dobro onda, vidimo se u pet.'

NASTAVAK

Nisam bas voljela ici u obiteljsku kucu, a i nikada mi se nije svidala. Moji roditelji su bili i pre strogi, barem prema meni. Adam je uvijek mogao raditi sta je htio, ici gdje god on zeli, i biti napolju do kasno. A ja sam do treces razreda srednje skole imala izlazdo devet, eventualno do pola deset. Nikada ih nisam shvatala, a izgleda da nisu ni oni mene. Kako sam rasla sve sam manje licila na njih. Govorili su mi da licim na pokojnu tetku Mayden koju ja nazalost nikada nisam upoznala. Adam, mama i tata su imali taman ten, smedu kosu i oci, i bili su malo nizi. Ne nizi do mene, barem ne Adam, ali ipak, ja sam uvijek bila visoka, i vitka. Plave kose i zelenkasto plavih ociju i uvijek blijeda. Kao da sam vampir, a ne covjek. Kako sam se odselila od njih, ne posjecujem ih bas precesto, nazovem ponekad, ali rjede odem. Mami je ionako bitno to da se Adam jos uvijek nije odselio od njih, jerj e on zaboga njihov jedini sin.Ja sam uvijek vise voljela tatu nego mamu. Dok sam imala tu neku svoju fobiju od ljudi, ona me tjerala dai dem na ulicu, da se igram s drugom djecom i slicne stvari, da bih ja na kraju pcoela plakati, a oda bi ona pocinjala sa svojom pricom, 'Adam niakda ne place..Adam je druzeljubiv.' I tako sve u nedogled. Jos kada sam bila jako mala nisam ostvarila neki poseban kontakt s majkom.Rijetko je bila kod kuce, ali za to ima opravdanje. Cesto je znala raditi u dvije smjene da bi zaradila, sve dok tata nije dobio posao u velikoj kompaniji i onda su svi nasi probemi bili rijeseni. Adam nije bio mamina maza, ali uvijek joj je popustao, cak i sada kada ima skoro trideset godina, on joj popusta. Samo se nadam da kada bude trebao da se zeni da nece pogrijesiti, pa odvesti zenu kuci kod mame i tate, jer mislim da bi to bila katastrofa, na kraju bi im moja majka uredivala gornji sprat, a ne oni.Iskreno nikada nisam bila ljubomorna na svog brata radi toga sto je majka vise na njega pazila nego na mene. Tata mi je uvijek pokusavao na neki nacin nadomjestiti majku. U pocetku bilo mi je krivo sto me ne voli, ali onda sam se prestala nadati da ce se ona ikada promijeniti. Posebno kada sam saznala jos jednu tajnu koja se nalazila u mojoj porodici. Kada je moja majka zatrudnila nosila je blizance, mene i moju sestru, koja se nazalost nikada nije rodila. Vjerovatno je na neki nacin krivila mene za to sto se desilo, iako ja nisam bila kriva. Ja sam joj bila ono nesavrseno dijete. Kada sam saznala istinu znala je reci i kako bi moja ne rodena sestra bila bolja od mene i slicne stvari. Iz kuce sam otisla zapravo u svadi sa njom, i iako mi je rekla izvini, ja vise i ne zelim da idem u tu kucu. Sa tatom se cesce cujem. Nazovem ga na njegov mobitel, ili na posao, ali s majkom bas i ne komuniciram previse. Ali sada se nisam mogla izvuci, jer izgleda da nam je Adam zelio reci nesto zaista vazno. Obecala sam mu, a ja obecanja nikada ne prekrsim. Kada je sat otkucao dva sata, cula sam sirenu automobila ispred. Anastacia je dosla po mene. Uzelasam svoju torbu i istrcala napolje. 'pa gdje si ti curo.' Pozdravila me Anastacia kada sam usla u auto.'Tu i tamo. Gdje si ti. Nisam te vidjela, pet sati.' Pocele smo se smijati. 'Pa gdje idemo?' 'Idemo prvo po Courtney, a onda u trzni centar „Alejandro“. Slazes li se?' 'Da, meni odgovara, i drago mi je sto i Courtney ide s nama, nju nisam dugo vidjela. Ali cekaj malo. To je onaj novootvoreni trzni centar, zar ne?' 'Da. Drago mi je da ti radi fakulteta ne promicu bitne stvari.' 'Iskreno Stace, otvaranje novog centra bas i nije nesto bitno, a vjerovatno ne bih ni znala da nisam upalila televizor i vidjela.' 'Da, a usput, kada zavrsavas sa fakultetom?' 'Za dva dana dolaze rezultati usmenog dijela, a pismeni sam polozila sa devetkom.' 'Pa to je sjajno. Znaci poslije toga, sva si moja.' 'Pa, ako se to tako moze nazvati.' 'Drago mi je radi toga, zaista. A sta ako ne budes polozila, sta ces onda.' 'Ne brini se, sigurna sam da sam sve dobro uradila, a i ne brinem se.' 'Drago mi je radi tebe, i ja se iskreno nadam da cu proci na pismenom iz anatomije.' 'Vjerovatno hoces.' 'Da, valjda cu.' Juli, i kao i uvijek pretoplo. 'Stace, zar nisi trebala skrenuti na onoj raskrsnici koju smo prosle.' 'Ne, Courtney se preselila, nije vise u kuci, i ona se odselila od roditelja. Sada smo jos blize jedni drugima. Samo po jedna ili dvije ulice nas dijele. Znas da smo se trebale voziti do nje oko pola sata od tvoje kuce, a ovako nam treba petnaest minuta.' 'To je stvarno dobro. Usput hoces li ici samnom za par dana u auto kucu da kupim svoje prvo auto.' 'Pa naravno, bilo bi mi zadovoljstvo.' 'Hvala ti, i zeljela sam te pitati da li bi mogla nakon sopinga da me odvezes do kuce mojih roditelja. Adam nam zeli nesto saopstiti.' 'Da, naravno da mogu, samo, nadam se da se Adam nece ljutiti ako i ja budem tu.' 'Pa, vjerovatno nece. Znas, ja se i dalje nadam da cete vas dvoje jednog dana biti zajedno. Ponovo zajedno.' 'Chels, i sama znas da je to nemoguce. On je sada s Nelly i ja i on vise nismo moguci, nazalost.' 'Ja zaista ne shvatam ni zasto ste prekidali kada se i dalje volite.' 'Ne, ja njega volim i uvijek cu, ali on mene vise ne voli, a pitam se da li je ikada. On ne zna koliko je boljelo to sta mi je on uradio. Samo tako nestati na par mjeseci i vratiti se s vijescu da je sa Nelly i da je ona ljubav njegovog zivota. Kao da ja nisam niti posotojala, a kamoli sta drugo. Ne Chelsea, ja mu to ne mogu oprostiti, jednostavno ne mogu. Uostalom sada sam sa Zacom i tu prica zavrsava.' 'Anastacia vjeruj mi, dok sam jos uvijek zivjela u staroj kuci kada ste ti i on prekinuli cesto sam ga znala zateci kako gleda vase stare slike sa suzama u ocima, a kada bi primijetio da ga ja gledam odmah bi sklanjao albume i pocinjao bi se smjeskati kao da je nasjretniji na svijetu. I vjeruj mi, on sa Nelly mogu sa sigurnoscu reci nije sretan. Iako je Nelly zaista fina i vidi se da ga voli, ona nije ti, vjeruj mi.' 'Vjerujem ti, ali on je izabrao i on mora da se nosi s tim. Ja ne prastam i nikada necu. I da, kada bi doslo do mog vjencanja, bi li bila moja kuma.' 'Stace? Sta to mutis?' 'Pa jos uvijek nista, ali ja i Zack smo vec godinu i pol zajedno a on ove godine puni dvadeset i osam godina, a ja dvadeset i sedam, a i njegova porodica vrsi pritisak na njega da se vec jednom ozeni, jer zele i potomke, a i treba da preuzme ocevu kompaniju.' 'Iskreno, mislim da je to divno i bit ce mi drago, ma ne bit cu pocastvovana ako bih ti bila kuma na vjencanju.' 'Ne bi vjerovala koliko sam jos sada sretna.' 'Vjerujem ti.'

NASTAVAK

Najednom se nije cula niti jedna niti druga, a ja jednostavno ne mogu a da je ne pitam ono sto me tisti.' Stace, a sta je sa tvojim osjecanjima prema Adamu?' Odgovora nema, ne Anastacia se ne bi naljutila na mene ni radi ovog pitanja ni radi cega drugog. Vec smo stigli pred Courtninu zgradu, a izlazeci iz auta Anastacia je progovorila samo jedno. 'Ona je davno umrla.' To je olaksavajuca cinjenica jer nekako vec sada predpostavljam sta nam zeli saopstiti moj brat. Necemo vise o tome pricati, zakljucila sam i nastavila sutjeti. Courtney je ubrzo izasla i mi smo krenule do trgovackog centra. Nakon nekoliko sati isprobavanja odjece, krenule smo kuci. Ja i Anastacia smo prvo odvukle Courtney kuci, a zatim smo krenule do kuce mojih roditelja. Iako nisam bas previse s njima pricala, znala sam da se oni nisu nikako slagali sa Adamovom odlukom da prekine sa Stace i da pocne sa Nelly. Voljeli su Anastaciu, a i poznavali su je odmalena. Cim se doselila sprijatlejile smo se, a sve to na neki nacin zahvaljujuci nasoj profesorici. Moja stidljivost je prelazila sve granice, a kada su moji roditelji vidjeli da ja zapravo imam drugaricu bilo im je drago i zavoljeli su Anastaciu. Moj brat nije studirao u L.A-u, nego u New Yorku, i kada se vratio Anastacia je bila kod mene. Mogu reci da je to bila ljubav na prvi pogled. Nedugo nakon toga poceli su da se zabavljaju, i ostali zajedno dvije godine. A onda je Adam sve pokvario. Nase porodice su cak uveliko spremale i vjencanje, ali on kao da se prepao i kako vec rekoh sve pokvario. Jednog dana je samo dosao kuci, nazvao Anastaciu i prekinuo na najgori moguci nacin. Preko telefona, ne dajuci joj ni valjane razloge zasto. Ucinio je to tako hladno, kao da mu nikada nista nije ni znacila, i shvatala sam je. Vise nikada nisu ni progovorili. Anastacia je njega ignorirala, iako je pokusao da se pomiri s njom nakon sto je uvidjeo kakvu je gresku napravio, ali ona jednostavno nije zeljela ni da cuje za njega. Nije bas puno cekao kako bi zamijenio Anastaciu, a kada kazem zamijenio, mislim to u svakom smislu. Nelly je bila slika i prilika Anastacie. Vatreno crvena kosa, smedkasto-zelene oci, taman ten, visoka, i skoro sve isto kao kod nje. Ali nije bila ista. Nelly je bila prezahtjevna i sta je pozeljela on bi joj to morao kupiti ili ispuniti. Kasnije znam da je nekako pokusavao da prekine s njom, ali ona se par puta cak pokusala i ubiti, mada ja cisto sumnjam u to. Vise vjerujem da je to bila samo laz da ju on ne bi ostavio. Nije bila ruzna, prelijepa zapravo, ali i preglupa. Neke smijesne stvari nije shvatala, a da ne govorim o nekim vecim razmisljanjima. Kada smo stigle pred kucu, naravno pozvala sam Anastaciu unutra. Prvo nije zeljela, ali ipak sam je nagovorila. Nisam kucala, niti zvonila. Ipak na neki nacin smatrala sam to svojim domom. 'Ima li koga?' Upitala sam vjerujuci da me neko cuje, ali nije bilo odgovora, a onda sam cula glasove iz dnevne sobe. 'Anastacia iddemo u dnevnu, vjerovatno su tamo.' 'Da, jesi li sigurna da trebam ici s tobom. Ipak ja nisam porodica.' 'Ti ces uvijek biti porodica, barem meni.' 'Uredu onda.' Kada smo usle u dnevnu sobu svi su nas zacudeno pogledali. Mama i tata sjedili su na kaucu, Nelly je sjedila u fotelji a Adam je stajao pored nje. 'Sto?' Bilo je prvo sto je Nelly izustila.'Anastacia, tako mi je drago sto te vidim, a i tebe Chelsea, koliko ono niste bile ovdje. Skoro dva mjeseca.' 'Da, pa recimo da ni ja ni Chelsea nismo imale vremena. Skola, posao i slicne stvari.' 'Da, vjerujem vam. Chelsea, kako si ti?' 'Dobro mama, hvala na pitanju. Adame, kako si ti?' Prisla sam bratu i pozdravila se s njim.' Dobro, ti?' 'Kao i uvijek.' Nasmijala sam se, a i tata zajedno samnom. 'Drago mi je da je dosla moja malena curica. Pozelio sam te.' 'Da tata, vjerujem da jesi, ali zaosta nemam jako puno vremena.' 'Da, znam.' Svi su na trenutak zasutjeli, a onda je Nelly kao iz vedra neba planula. 'Sta ova kravetina radi ovdje? Pokusava mi oteti decka ili sta vec? Adame, otjeraj je, a zahtjevam i objasnjenje.' 'Nelly, prekini sa bedastocama, Stace ne ide nikuda. Ona vise pripada ovdje negoli ti. Bolje ti je usuti, neces se lijepo provesti.' 'Ali,... Adame, reci joj.' 'Bolje je poslusaj Nelly.' 'Ja se izvinjavam ako sam prouzrocila neke probleme. Chelsea mozda je bolej da odem.' 'Ne, ak oce itko otici, onda ce to biti ona, a ne ti.' 'Uredu onda.' Pa Adame, hoces li nam reci vise tu novost ili jos moramo cekati.' Ljutito je rekla moja majka. 'Da, hocu. Kao sto znate Nelly i ja smo nekoliko mjeseci zajedno...' 'Nazalost...' Ubacila sam se.' Da, i iako nismo razmisljali o zajednickoj buducnosti, dogodilo se nesto neocekivano. Nelly je trudna, i radi toga cemo se vjencati. Mislili smo to obaviti za mjesec dana.' 'Pa...ovaj..To je sjajno. Cestitam vam.' Moja majka je pokusavala izgledati sretno, dok je otac i dalje izgledao nezainteresirano. Mislila sam da ce Anastacia to primiti tesko, no ona se i dalje smijala kao da je primila najbolju vijest u svom zivotu. 'Kao sto vidis draga moja. Pobijedila sam te.' Nelly je pokusavala napakostiti Anastacii, ali ipak nije uspjela.' Draga moja, ja da sam zeljela Adama, ja ga ne bih morala vezivati trudnocom kao ti. Drago mi je da ste se nasli. Ovu priliku zelim iskoristiti da vas i vasu porodicu pozovem na svoje vjencanje. Ja i Zac vec mjesec dana planiramo vjencanje. Hocete li doci?' 'Naravno da hocemo. Ja i Michael cemo rado doci, racunaj na to.' Pogledala sam u Adama, a on je mijenjao sve boje. 'Ti mora da se salis zar ne?' 'Ne Adame, ne salim se. Nisam trudna ako na to mislite, jednostavno, ja i Zac se jako volimo i to nam je dovoljno.' 'Slazem se s tobom Stace.' 'Adame, naravno pozivam i tebe i Nelly.' 'Da, nravno. Vjerovatno cemo doci. Racunaj na to.' 'Da znas i da cu racunati na to.' Neko vrijeme smo pricali, kada je moja majka ustala i pozvala nas sve na veceru.